Uglavnom jučer smo se čuli Andrej Stroj i ja i gledamo dali bi odustali od utrke u Kamniku – Sloenduro postaja br. 2 – ,jer vremenska prognoza kaže da će padati kiša i to ona mala ikonica sa 4 kapljice. Pošto smo već odustali na identičan način od Cunjworks-a (gdje na kraju NARAVNO nije padala kiša), složili smo se da ne možemo baš dva puta za redom biti takvi kviteri! Uz to smo se čuli sa Perom (Gordan Horvat) koji je također rekao da ide te ga nismo mogli pustiti da solira.
I tako nalazimo se Andrej i ja u 7:55 kod konzuma na Vrbanima, lijeva kišurina, montiramo njega u moj auto, odvratno vrijeme nas prati do Kamnika. Tamo se oblačimo ispod neke strehe od slastičarnice, vani 4 stupnja, smrzavamo se i u tom momentu Pero, koji je došao sa svojim autom, veli da se njemu ne vozi po pljusku (savršeno normalan razlog) i da će biti moralna podrška (hvala za vreću).
U ovom momentu bi trebali ići na on-foot inspection što je naravno glupo jer niti znamo di su staze, niti nam se ide hodati po blatu i kiši u šumu, a i treba se čuvati energija za kasnije. Očito je da ćemo pedalirati sva 4 đira uzbrdo po kiši tako da sa dukt-tapeom lijepimo rupe na fullface kacigi, oblačimo ful šuškavac, natrpavamo snikerse u torbu i krecemo. Ekipa mahnito mijenja gume po parkingu jer je očito da će trebati ne rezani spike nego full spike. Andrej je vozio highrollere (svaka čast) dok sam ja uspio nabaviti shorty-ja napred što je realno rezani wet scream.
Prvi uspon na neko malo brdo sa druge strane sela, vozi se jedan đir po downhill sekciji njihove xc staze koja nebi bila teška da je suha. Ovako mokra pretvorila se u totalni dernek te u off-camber zavojima rezultira izvaljivanje mene u jednom od zavoja i nemoćnost dizanja u prvih par pokušaja. Kada sam se isprasio iz te rupe ispalo je da sam odveo ostatak dosta dobro. Nalazim na dnu staze Andreja koji je cijeli đir čekao ”skakalnicu od 20 metara” sa kojom ga je neki tip prepao te je zadnji dio spusta odveo na kočnicama jer nije htio letit najveći gap u životu bez da ga vidi prvo… naravno skakalnice nije uopće bilo.
Nastavljamo na drugu stranu. Uspon me ubija jer sam navukao na sebe 100 slojeva robe i zato što mi je konda za uzbrdo na nezavidnom nivou grin emoticonHiperventiliram, dahćem i stenjem te se šuškavac fino orosio iznutra. Krećemo na drugi đir koji se vozi minimalno 3 puta (što znači max. 3 puta za mene i da, bilo je manijaka koji su ga odveli 5 puta) i prvi đir obojica preživljavamo jer se ganjamo po stazi za koju nemamo pojma kako izgleda.. Idući đir malo bolji, zadnji malo gori i tak.. Samo da napomenem kiša cijelo vrijeme lije. Donji dio staze je jedan od tehnički najzahtjevnijih dijelova koje sam ikada vozio. Linija je jedna, kroz pola metra blata i neznaš što je ispod. Korjenje, mokro kamenje, sreprentine i sveopći kaos. I naravno što je više vozača prošlo, staza je postajala sve gora i gora.
Andrej je završio sa 1. Mjestom u master 2 kategoriji!!!! Woohooo sa vremenom od 17:09 min. dok sam ja završio sa vremenom od 13:50 min. što je ukupno 6. vrijeme dana u elite kategoriji.
Službeni rezultati tu:
http://www.sloenduro.com/enduro-kamnik-2015/
Uglavnom završavamo trku morki, promrzli, ali ponosni oko 15:30 i onda kreće skidanje. Trenutno mi je u auu još vreća za smeće puna mokrih stvari koje ne želim dovesti u stan jer bi zmazao cijelu zgradu da to krenem prati.. Budem sutra kad odem na ručak kod staraca grin emoticon
Samo Opušteno!
Pozdrav,
Veno